Ukrasna paprika (Capsicum)​

Ukrasna paprika potječe iz obitelji Solanaceae ili pomoćnica, i srodna je s jestivom paprikom. Domovina joj je istočna Azija te Srednja i Južna Amerika. Kao što botaničko ime vrste annuum kaže, biljka je jednogodišnja i kada postane neugledna možete je baciti. Cvate u proljeće i ljeti bijelim cvjetićima, nakon čega stvara privlačne plodove. Neki kultivari postižu punu obojenost već ljeti, što ih izdvaja iz skupine božićnih feferona. Iako su dostupni oblici kuglastih papričica, traženije su one uspravnih, čunjastih plodova. Dužina varira od 2,5 do 5 centimetara.
Zbog svoje žestine, plodovi su neprikladni za jelo. Obično se koriste kao ljupki ukras na kuhinjskom prozoru, ili kao osvježenje među zelenilom lisnatih sobnih biljaka. Kao začin upotrebljavaju se suhi plodovi,specijalno za tu svrhu uzgojenih kultivara.

Za uspješan rast i razvoj ukrasna paprika treba dosta svjetla i svježeg zraka, a neće joj smetati ni malo izravna jutarnjeg ili poslijepodnevnog sunca. Poželjno je da temperatura zraka ne pada ispod 10 i ne prelazi 20°C. Ljeti najbolje uspijeva na otvorenome. Zimi kada je sezona grijanja u punom zamahu, bit će malo teže pronaći svježije mjesto na kojem će plodovi dulje potrajati. U suhom i vrućem okruženju brže će otpasti.
Zalijevati treba tako da supstrat bude stalno vlažan, a nikako mokar. Najbolje je prije svakog zalijevanja provjeriti prstom na dubini 1,5 – 2 cm u kakvom je stanju supstrat. Preporučuje se češće rositi listove, što će pomoći razvoju plodova. Tijekom razdoblja rasta, a prije pojave plodova, biljku treba svakog tjedna jednom prihvatiti, i to kompleksnim hranjivom koje se doda vodi za zalijevanje.

Ukrasna paprika razmnožava se sjemenom u rano proljeće. Sije se u sandučiće pri optimalnoj temperaturi od 18° C.
Sandučić se napuni gotovim kompostom za sjetvu. Prije njega stavi se na dno grublji supstrat radi bolje ocjeditosti. Sjeme se rasporedi ravnomjerno po površini i pokrije tankim slojem supstrata debljine samih sjemenki. Sve se nježno zalije, najbolje orošavanjem iz finog raspršivača. Sandučić se pokrije prozirnom najlonskom folijom ili staklom i drži na tamnom mjestu dok sjemenke ne prokliju. Radi prozračivanja, pokrov se svakodnevno podiže na pet minuta. Pozornost treba obratiti supstratu koji se ne smije isušiti.
Kada se pojave mlade biljčice sandučić se premjesti na svjetlo, a pokrov ukloni. Kada se nakon kotiledona pojave prvi mladi listići, a klijanci se počnu dodirivati, vrijeme je za prorjeđivanje. Pažljivo se uklone slabiji klijanci ostavljajući među preostalima razmak od 2,5 centimetara. Kada narastu dovoljno veliki, posade se odvojeno u male lonce.
Presađuje se samo jednom, i to sredinom ljeta, kad biljke prerastu lonac. Dovoljno je da novi bude centimetar ili dva većeg promjera od prethodnog.​